Ljeti sam često bio svjedok masovnom ,, vazdušnom plesu ,, mrava , i gledao te rojeve u kojima se nalazilo na stotine ili hiljade ovih insekata.
Od davnina su imitacije kopnenih insekata bile interesantne mušičarima . U određeno doba godine , mravi se pare u vazduhu i nakon tog čina padaju na zemlju. Ženke odbacuju krila i kreću u skrovišta u kojima će izleći jajašca , a mužjaci nedugo zatim uginu.
Dovoljno je reći da i najmanji povjetarac nanese nad rijekom desetine ovih rojeva , i onda se može zamisliti gozba pastrmki koje sa nestrpljenjem čekaju hranu koju im nanosi brzak.
Kada se mušičar nađe u sličnoj situaciji, jedino što mu preosatje je da bude strpljiv , i da sreća učini svije pa da pastrmka u izobilju pravih insekata pokupi upravo njegovu imitaciju.
Kada sam peije par godina na jednoj planinskoj rijeci , u hladu drveća pored rijeke sjedio i gledao njenu površinu, primijetio sam da pastrmka kupi neke insekte u filmu . Nijesam znao o kojim je insektima riječ pa sam je pokušavao prevariti na razne imitacije jednodnevki i tulara. Mijenjao sam sve favorite vezane kao suve i mokre mušice , ali nijesam imao uspjeha...
Sjetio sam se kako sam nedugo prije tog izlaska na rijeku čitao o imitacijama mrava i lova njima, i kako je autor tog teksta bio u situaciji sličnoj onoj u kojoj sam se ja tada nalazio. On je tada sitnom mrežicom koju je inače nosio sa sobom kako bi proučavao vodene insekte, zahvatio na slijepo jedanput ispred brzaka i kada je podigao malu prihvatnicu našao se u čudu. Bila je puna MRAVA !
Negdje su se rojili i padali na vodu, a rijeka ih je nosila pravo do gladnih pastrmki.
Nijesam imao kod sebe tako sitnu mrežu kojom bih provjerio da li je i sada situacija identična onoj iz priče koju sam čitao, ali sam ipak promijenio tipet i imitaciju. Stavio sam tanji tipet i imitaciju mrava vezanog na udici #16.
Ovu sam kreaciju mrava vezao na Gamakatsu udici , sa tijelo od crnog konca i nožicama od grizli pera pijetla.
Već u prvom zabačaju sam zbog nepažnje izgubio ribu, odnosno nijesam kontrirao na vrijeme. Takođe, mnogo puta sam pročitao da ne treba forsirati pastrmku , već je strpljivo čekati i birati trenutak za prezentaciju mušice. Tako sam i postupio.
Sjeo sam , zapalio cigaru i posmatrao kako se riba i dalje hrani na površini. Nakon 15 min. sam ponovo zabacio mušicu, i čekao trenutak kada će doći na ciljano mjesto. Ma skoro identičnom mjestu na kojem je pastrmka uzela moju kreaciju prije nekoliko minuta, ponovo napad na nju. Ovog sam puta kontrirao na vrijeme i nakon lijepe borbe koju mi je pružila , pastrmka se našla u prihvatnici.
Od tog dana , sa sobom u kutiji uvijek imam nekoilko imitacija mrava , i sa nestrpljenjem čekam trenutak kada ću ponovo prevariti pastrmku na ovu kreaciju...
Od davnina su imitacije kopnenih insekata bile interesantne mušičarima . U određeno doba godine , mravi se pare u vazduhu i nakon tog čina padaju na zemlju. Ženke odbacuju krila i kreću u skrovišta u kojima će izleći jajašca , a mužjaci nedugo zatim uginu.
Dovoljno je reći da i najmanji povjetarac nanese nad rijekom desetine ovih rojeva , i onda se može zamisliti gozba pastrmki koje sa nestrpljenjem čekaju hranu koju im nanosi brzak.
Kada se mušičar nađe u sličnoj situaciji, jedino što mu preosatje je da bude strpljiv , i da sreća učini svije pa da pastrmka u izobilju pravih insekata pokupi upravo njegovu imitaciju.
Kada sam peije par godina na jednoj planinskoj rijeci , u hladu drveća pored rijeke sjedio i gledao njenu površinu, primijetio sam da pastrmka kupi neke insekte u filmu . Nijesam znao o kojim je insektima riječ pa sam je pokušavao prevariti na razne imitacije jednodnevki i tulara. Mijenjao sam sve favorite vezane kao suve i mokre mušice , ali nijesam imao uspjeha...
Sjetio sam se kako sam nedugo prije tog izlaska na rijeku čitao o imitacijama mrava i lova njima, i kako je autor tog teksta bio u situaciji sličnoj onoj u kojoj sam se ja tada nalazio. On je tada sitnom mrežicom koju je inače nosio sa sobom kako bi proučavao vodene insekte, zahvatio na slijepo jedanput ispred brzaka i kada je podigao malu prihvatnicu našao se u čudu. Bila je puna MRAVA !
Negdje su se rojili i padali na vodu, a rijeka ih je nosila pravo do gladnih pastrmki.
Nijesam imao kod sebe tako sitnu mrežu kojom bih provjerio da li je i sada situacija identična onoj iz priče koju sam čitao, ali sam ipak promijenio tipet i imitaciju. Stavio sam tanji tipet i imitaciju mrava vezanog na udici #16.
Ovu sam kreaciju mrava vezao na Gamakatsu udici , sa tijelo od crnog konca i nožicama od grizli pera pijetla.
Već u prvom zabačaju sam zbog nepažnje izgubio ribu, odnosno nijesam kontrirao na vrijeme. Takođe, mnogo puta sam pročitao da ne treba forsirati pastrmku , već je strpljivo čekati i birati trenutak za prezentaciju mušice. Tako sam i postupio.
Sjeo sam , zapalio cigaru i posmatrao kako se riba i dalje hrani na površini. Nakon 15 min. sam ponovo zabacio mušicu, i čekao trenutak kada će doći na ciljano mjesto. Ma skoro identičnom mjestu na kojem je pastrmka uzela moju kreaciju prije nekoliko minuta, ponovo napad na nju. Ovog sam puta kontrirao na vrijeme i nakon lijepe borbe koju mi je pružila , pastrmka se našla u prihvatnici.
Od tog dana , sa sobom u kutiji uvijek imam nekoilko imitacija mrava , i sa nestrpljenjem čekam trenutak kada ću ponovo prevariti pastrmku na ovu kreaciju...
Нема коментара:
Постави коментар